Thursday, April 13, 2006

neki li je osecaj

Tokom prethodnih nedelju dana sam osecao veliki strah. Ali ne znam ni sta je to. Osecaj me je doveo do pomirenosti, spremnosti da prihvatim sve. Ali mizerija, moljecivost, samosazaljenje (pa potom i "sto ne meni"), tuga... ali ustvari samo preterujem. Nista od toga se nije zaista desavalo. Panika, pogubljenje dodira sa stvarnoscu... Ma serem. Ali sustina je da se nista ne zna, nista se ne dogadja, ali postoji opasnost, sumnja se. To ostavlja ogromni prostor za moje tripovanje............

------------------------------------

Na kraju sve je ok. Ostaje da sam osetio najveci strah u svom zivotu.

Sunday, April 09, 2006

ponekad

ponekad sam depresivan, ili barem to tako zovem. i onda sedim na gajbi i gledam tv. i mrzi me. i smoren sam. cak i ne uzivam. ili ako sam uzivao, to prestane da bude uzivanje, posto niko ne moze da uziva buljajuci u tv 10 sati 2 dana za redom. ili moze, ali ja ne mogu.
uvek mi se desava kada imam vremena :). ali kada nemam vremena nikad ne mogu da nadjem vremena da se iskuliram. ili zivim skroz on ili skroz off. ili radim, jurim, akcijam ko manijak, ili sam pasivan kao depresivac... ha ha ha
receno mi je da imam ciklicnu licnost u najmanju ruku a manichno depresivnu u grdjem. ja se trudim da izivim to. da budem takav. ne umem da objasnim sta je sto me sprecava kada nemam puno obaveza da uradim neke stvari korisne. naravno ja uradim gomilu stvari korisnih, ali tipa ako mi je dan kada radim korisne stvari. ako mi je dan da cmarim ispred tva ili ne znam, lezim u krevetu... i gledam tv:) kada radim, ja sam u polu panici. tako mi najbolje ide. tada sam produktivan najvise. ako je opusteno ja gledam tv. da tv je ovde jedna metafora za gubljenje vremena. ali cak ni negledam tv, nego okrecem kanale koji mi drze paznju 5 minuta maximum. najcesce samo okrenem sledeci kanal. jedna od ovakvih zabava mi je i internet. ali ne citam o simpanzama u njihovim potomcima, nego o moronskim glupostima. nesto lako... ne znam sta jos radim kada tracim vreme. tesko mi je da sednem i radim nesto konstruktivno a kulirajuce - citam knjigu!!! wow. to je nekako naporno. napisem nesto - ma jok. u takvim raspolozenjima koje nazivam depresija for the lack of better word, posto nista nije tragicno ili bilo sta tacno znam sta se desava, mogu da prekinem cim nesto vaznije pocne, ali dok ne pocne ja jednostavno tako se luzerisem. uf o cemu pricam. ah da, kao sto se da videti, dodao sam i novu dimenziju ovoj zabavi - hrana. uvek moram nesto da jedem. sir, cokolada, hleb, majonez, pecenje, krompir, caj, kokakola, kafa, kafa, voda, pistaci, nutela, cokolada, cokolada, cokolada cokodkf josd flkas...
bas gadno.
to je sve za prvo javljanje