vavavivua
Bili smo kod caleta mog veceras. Dosli kuci. K se igra sa malom vrteskicom na svojoj rock n roll stolici. N je iza mene. Pije sok. Pricamo. Sssshhhhhusti moj rastvarajuci vitamin c. Pokusavam da izlecim bolest. 2 koraka napred, 1 nazad.
Ja zazmurim i pocinjem da placem. Prave suze curkaju.
Koliko je dobro. Aaaaaa. Znam da sam to i ranije pomisljao. Ali jebote. Pogledaj me covece. Na uzasno puno polja prelepe stvari, koje me ispunjavaju. Ima naravno problema, i to jako vaznih, nedostajem mi sam sebi i rad na sebi.
Ali ipak, koliko je dobro.
I nekako.... dobar odnos sa zenom, predivno dete, poslovi moji, poslovi zenini, gajba, kola.... nevidjena je to, pa jebiga, potpora za zivot. Sustina zivota? Sve u svemu velika sreca.
Zaista ne mogu da verujem.
I nekako, mislim da ce se sada zivot lomiti. Kako li ce se dalje odvijati. Mozda to uvek tako deluje, ali verovatno se zivot i stalno lomi.
Ovakav komfor, i ljubavni i finansijski i vremenski... mislim da cu moci dugo tako. Sve je tu, nista nije previse, nista nije premalo... Uzasno je dobro. Nekako imam utisak da moze ovako jos jako dugo. Ne uspevam da pogodim sustinu onoga sto mi se mota po glavi. Mislim da ne ulazem puno energije u sebe ni u posao, ali ipak dosta dobijam. Sa N i K koji mi pruzaju, pa neograniceno zadovoljstvo, ljubav, toplinu i sl... imam utisak da vise nikad nemoram previse da se naprezem. Da uvek pomalo radim, pomalo razmslim i naravno puno njima dajem. I to je sve. Family man extraordinare.
Kako dani prolaze, brine me da cu se osecati tupo na kraju svega. Mislim da eventually nece biti dovoljno.
Opet, evo pre 5 minuta sam plakao od srece i zadovoljstva. Mislim, ovo mora da je raj. (hvala boze zdravlja!, samo da tako ostane)
Dakle mnogo mi je lepo, ali ipak osecam da mi treba jos. Ne vise ovoga sto imam trenutno, to je stvarno neverovatno. Nego jednostavno jos posla. I jos svog ispunjavanja - rada na sebi i samo zadovoljavanja. Rad na sebi = dnevnik / blog / ucenje neceg novog..... Samozadovoljavanje = masturbacija... ha ha. Ne, nego, odlazak na bilijar. Mozda bi to trebalo svrstati u rad na sebi. Ali i druzenje bi svrstao u samozdovoljavanje. A onda je glupo da se zove rad na sebi. Ali bavljenje sobom. Aktivno bavljenje sobom. Pasivno bi bilo gledanje filmova, citanje interneta... aktivno je bolje. Mada da li je citanje knjiga aktivno, ali smatrao bi ga u tome. Jednostavno pozitivno bavljenje sobom :)
Dakle, mnogo sam srecan i ispunjen, ali treba jos uloziti enrgije. I ne samo u voljene N i K, nego u moj posao i samo sebe - ucenje o sebi, ucenje za sebe, iskusavanje novih stvari, druzenje....
Ili:
Familija mi pruza mnogo. I dajem joj mnogo. Srecan sam zbog toga. Ali, treba mi jos od zivota. Treba mi energije i vremena za mene. I sa poslovne i sa licne strane. Naravno vreme koje potrosim na posao i sebe, netreba da ugrozi familiju.
Ja zazmurim i pocinjem da placem. Prave suze curkaju.
Koliko je dobro. Aaaaaa. Znam da sam to i ranije pomisljao. Ali jebote. Pogledaj me covece. Na uzasno puno polja prelepe stvari, koje me ispunjavaju. Ima naravno problema, i to jako vaznih, nedostajem mi sam sebi i rad na sebi.
Ali ipak, koliko je dobro.
I nekako.... dobar odnos sa zenom, predivno dete, poslovi moji, poslovi zenini, gajba, kola.... nevidjena je to, pa jebiga, potpora za zivot. Sustina zivota? Sve u svemu velika sreca.
Zaista ne mogu da verujem.
I nekako, mislim da ce se sada zivot lomiti. Kako li ce se dalje odvijati. Mozda to uvek tako deluje, ali verovatno se zivot i stalno lomi.
Ovakav komfor, i ljubavni i finansijski i vremenski... mislim da cu moci dugo tako. Sve je tu, nista nije previse, nista nije premalo... Uzasno je dobro. Nekako imam utisak da moze ovako jos jako dugo. Ne uspevam da pogodim sustinu onoga sto mi se mota po glavi. Mislim da ne ulazem puno energije u sebe ni u posao, ali ipak dosta dobijam. Sa N i K koji mi pruzaju, pa neograniceno zadovoljstvo, ljubav, toplinu i sl... imam utisak da vise nikad nemoram previse da se naprezem. Da uvek pomalo radim, pomalo razmslim i naravno puno njima dajem. I to je sve. Family man extraordinare.
Kako dani prolaze, brine me da cu se osecati tupo na kraju svega. Mislim da eventually nece biti dovoljno.
Opet, evo pre 5 minuta sam plakao od srece i zadovoljstva. Mislim, ovo mora da je raj. (hvala boze zdravlja!, samo da tako ostane)
Dakle mnogo mi je lepo, ali ipak osecam da mi treba jos. Ne vise ovoga sto imam trenutno, to je stvarno neverovatno. Nego jednostavno jos posla. I jos svog ispunjavanja - rada na sebi i samo zadovoljavanja. Rad na sebi = dnevnik / blog / ucenje neceg novog..... Samozadovoljavanje = masturbacija... ha ha. Ne, nego, odlazak na bilijar. Mozda bi to trebalo svrstati u rad na sebi. Ali i druzenje bi svrstao u samozdovoljavanje. A onda je glupo da se zove rad na sebi. Ali bavljenje sobom. Aktivno bavljenje sobom. Pasivno bi bilo gledanje filmova, citanje interneta... aktivno je bolje. Mada da li je citanje knjiga aktivno, ali smatrao bi ga u tome. Jednostavno pozitivno bavljenje sobom :)
Dakle, mnogo sam srecan i ispunjen, ali treba jos uloziti enrgije. I ne samo u voljene N i K, nego u moj posao i samo sebe - ucenje o sebi, ucenje za sebe, iskusavanje novih stvari, druzenje....
Ili:
Familija mi pruza mnogo. I dajem joj mnogo. Srecan sam zbog toga. Ali, treba mi jos od zivota. Treba mi energije i vremena za mene. I sa poslovne i sa licne strane. Naravno vreme koje potrosim na posao i sebe, netreba da ugrozi familiju.
